Hack ili „Te fore smo već čuli“!

September 3, 2012

Riječ hack u stand-up žargonu znači istrošen materijal. Znači i tuđi materijal, označava i komičara koji upotrebljava tuđi i/ili istrošen materijal ili otvara teme, koje su komičarski već potpuno istražene. Ali ostanimo ipak kod prvog značenja – istrošen materijal.

Kada je komičarski materijal zapravo istrošen? Poslije 100 ponavljanja? Poslije 30? Poslije 2?

Ovako u brojevima to ne možemo izraziti, ali zato možemo slobodno reći da je istrošen onda, kada počinju nedostajati ljudi koji ga još nisu čuli tj. kad je mnogo onih koji su ga čuli više od jedanput. Istrošenost materijala, naravno, nije samo problem komičara, slično se dešava i muzičarima, npr.. Mnogi muzičari iz ovih naših post jugoslavenskih državica se žale nad minijaturnošću vlastitog tržišta i pokušavaju se probiti u inostranstvu, manje-više neuspješno. Drugi smjer je štancanje nekvalitetnih instant produkata.

U stand up komediji je taj problem mnogo prisutniji. Oliver i Đorđe već decenijama pjevaju o galebu i provincijalki i mogu tako sve do smrti, jer muzičarima obično na koncertima publika više zamjeri izvođenje novoga materijala, koji često (na skoro komičan način) prekine masovni sing-along. Dobre pjesme su vječne. Komičar, sa druge strane, na vlastitoj koži jače osjeća bolno pravilo „You’re as good as your last joke!“

Rok trajanja komičarskog materijala je u komercijalnom smislu vrlo kratak. Zato su pisci šala tako traženi. Zato dolazi do krađe materijala. Pisanje je muka, ostalo je šala. I kažu da tek kad dođeš na vrh počnu pravi pritisci i potreba za novim, svježim humorom. Ne znaš šta znači biti Letterman, dok ne postaneš Letterman. Ali koja je razumna trajnost nekog materijala?

Pošto je stand up u ovim krajevima vrlo mlad kulturno-zabavni izričaj, dolazi do pogrešnih razmišljanja i definicija. Izvođenje stand up komedije daje utisak da je dobar komičar onaj koji „stresa šale iz rukava“ i koji nema potrebe za bilo kakvom pripremom, jer je „rođeni zabavljač“. To je utvara. Iza kvalitetnog jednosatnog ili polusatnog seta stoji nekoliko godina rada. Rođenih zabavljača među stand up komičarima nema.

 

Treba znati da je sve što je izvedeno na bini ne samo promišljeno, nego i mnogo puta preraspoređeno, izvježbano i tek onda izvedeno prvi put i bezbroj puta poslije toga, s manjim i većim modifikacijama. U stand up točci je svaka riječ u svakoj rečenici na predodređenom mjestu. Postavljena je tamo  jer šala samo tako optimalno funkcionira. Kad je svaka riječ na svom mjestu, svaka grimasa, svaki pokret, svaki tik. Svaka pauza, svaki kontakt, sve. Put od ideje do izrađene točke je vrlo dug. Neću zamarati svim fazama, naglasio bih samo da se kreativni proces ne završi sa premijernom izvedbom materijala, već da je premijera tek uvod u zaključnu fazu. Točka svoj konačan oblik dobije tek kroz nastupe, kad komičar po odazivu publike shvati šta funkcionira i šta ne. I zatim nešto oduzme, nešto doda ili promijeni.

Sada pređimo na konkretan problem – istrošenost komičnog materijala kod nas.

Stand up komičari s prostora Jugoslavije (ne pišem „bivše“, jer mislim da njen status nije breaking news) se tim žanrom bavimo kraće vrijeme. Neki osam godina, neki pet, a neki tek godinu-dvije. Mi, „veterani“, imamo po sat-dva materijala (nije materijal baš sve što je pojedini komičar ikada izveo na bini), neki imaju pola sata, novajlije još manje, što je logično i pravilno. Onaj ko hoće poboljšati materijal, čak će ga još skratiti i iz 20 minuta dobrog dobiti 10 minuta odličnog. Pa onda dodavati nove stvari i opet doći na 20.

Kako se stand up scena širi, tako se u nju uključuje nova, neuka publika i mnogima od tih novih mozgova je dovoljno već jedno samo ponavljanje da komičara označe za onog koji „prodaje iste fore.“ Drugo ponavljanje uzrokuje agresivno kritiziranje, koje se već u slijedećem izvođenju teksta mijenja u smrtnu zamjeru i doživotnu, sebi dodijeljenu dužnost pljuvanja, kad god se naleti na ime istog.

Znači, šanse za doslovni hack u tom slučaju nema, jer s takvim razmišljanjem nema prostora ni za testiranje materijala, a kamoli za dužu upotrebu i istrošenost.

Zatim se upitajmo zašto se sa lakoćom prihvaća činjenica da Zijah Sokolović u svojim monokomedijama, koje graniče na stand up, već decenijama „prodaje iste fore“ i zašto se svečanim tonom govori o 500. reprizi ine predstave, a komičara (koji nije samo glumac, već i autor djela koje izvodi) se sa svakim ponavljanjem sve više pljuje?

Mislim da sam na to već nekako odgovorio – zbog pogrešnog shvaćanja stand up-a i koliko ulaganja od izvođača zahtijeva. Za teatarsku predstavu znamo da iziskuje znanje, umijeće i trud te ju zato poštujemo. I naviknuti smo da je svaka repriza skoro identična. Stand up? Neee, to mora biti uvijek drugačije. To ne iziskuje ama baš nikakav trud. Prosto izađeš na binu, uzmeš mikrofon i počneš lupetati šta god ti padne na pamet.

Rješenje problema znači nije u rukama komičara. Rješenje će donijeti vrijeme koje je potrebno da publika sazrije. Jedino što komičari možemo je da ne spavamo na staroj slavi i da vrijedno radimo na novim materijalima, uzimajući za uzor plodne komičare poput Carlina i Louis CK-a. I u međuvremenu pokušavamo sazreti kao izvođači, konstantno šireći teoretsko znanje i produbljujući vlastiti stand-up, ne igrajući isključivo niz dlaku (najširoj) publici, nego nastojati pomicati granice, eksperimentirati po cijenu poraza. Tražiti svoj glas.

A  ti, dragi stand up konzumentu, budi pozoran na naslov predstave i imena komičara. Mi ne očekujemo da se više puta smiješ istim forama, ali ti ne očekuj da ćemo ih prestati izvodit samo zato jer si ih ti već čuo.

Jebi ga, ti očigledno spadaš u onih 0,1% populacije koja je prva dočekala domaću stand up scenu, a mi bi svoje priče htjeli ispričati i ostalima. I imaj u vidu stvaralačku muku o kojoj sam pisao, a i činjenicu da su američki klubovi bili puni ljudi koji su bezbroj puta čuli goony googoolittle tortilla boy i 7 words you can’t say on TV mnogo prije no što su Eddie, Pablo i George postali slavni i prije no što su te legendarne stvari putem interneta došle do tvojih očiju i ušiju.